Slika 1: sv. Martin, Kapela sv. Martin, Martinšćina
Sveti Martin je rođen 316. godine u današnjoj Mađarskoj, a ime je dobio prema rimskom bogu rata Mars. U vojsku nije želio pa se razvonjičio, te se vratio u Panoniju gdje je postao egzorcist. Putujući Europom, upoznao je Hilarija, biskupa iz Toursa koji mu je dao da utemelji samostan. Kada je Hilarijo umro, ponudili su mu da postane biskup, no on je to htio izbjeći pa se sakrio u prostoriju punu gusaka. Guske su počele gakati i tako su otkrile mjesto gdje se Martin sklonio i tako je 370. godine postao biskup.
Mnoga galska plemena pridobio je na kršćanstvo te je osnovao i školu za buduće svećenike koja je ujedno bila i prvo sjemenište. Crkvena elita nije ga baš voljela jer se brinuo o selu i seljacima više nego što bi oni to htjeli.
Umro je 8.11.397. godine, a pogreb je imao tri dana poslje gdje su ga ispratili tisuće redovnika i redovnica te seljaka i siromaha.
Dana, 11. studenog, je u srednjem vijeku bio veliki sajmeni dan kad su se riješavali dugovi i sklapali posljednji poslovi uoči Adventa. Također, taj dan se smatrao početkom zmiskog posta i prilika za posljednji dobar zalogaj i zato se danas Martinje najčećše slavi uz gusku. Čini se kao da se Martin osvećuje guskama jer je zbog njih postao biskup. 🙂
Spomendan mu je 11. studenoga i taj se dan slavi kao Martinje: u skladu s običajima i tradicijom, za slavlje se peče guska, a tijekom slavlja krsti mlado vino.
Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, mnogih mjesta u Europi, uključujući Beli Manastir, Dugo Selo, Sumartin, Virje i Vranjic u Hrvatskoj.
