Slika 1: Autohtona Zagorska klet
Dan svetog Martina se nekada prije nije baš posebno obilježavao već se na balgdanskom stolu znala pronaći pečena guska i tek poneka pošalica na račun vinogradara i podrumara, kao: Pojdi hitro v klet, videl sam da ti je mošt stekel!
U novije vrijeme, od osamdesetih godina 20. stoljeća u selima sutlanske doline i drugim dijelovima Hrvatskog zagorja običaj proslave Martinja najprie se pojavio u restoranima, a zatim su ga prihvatili pojedinci i grupe, tako da svake godine organiziraju Martinje u svojim seoskim sredinama, pri kletima slaveći pretvorbu mošta u vinu.
Za krštenje mošta koristio se obrazac Križevačkih štatuta, prilagođen lokalnoj situaciji, ceremonijal započinje pjesmom koja prisutnima nagovješta dolazak sv. Martina.
Došel je došel, Sveti Martin
Vince bu krstil, jas ga bom pil
Kumek moj dragi daj se napij
Dugo nas nebu, daj se ga vžij
Nakon pjesme, domaćin preuzima riječ i pozdravlja svoje goste:
Dobro večer dragi moji pajdaši i pajdašice. Lepo i cifrasto Vas pozdravljam vu ovoj preštimnoj hiži (kleti)… Zato pozivam onega ki je med nami najmočnejši, da tega hudega nevernika i poganina prekrsti vz krepko i moćno vino, pa najcifrastije prosim gospona biškupa da se prime biškupskega posla, da taj križ zeme na svoja pleća vu čat Bakuša i nas ovde sih skup.
Nakon pozdravne riječi domaćina, svi pristupni polažu martinjsku prisegu:
Prisežem u ovu kupicu punu mladoga rujnoga vina, u ovom poštenom domu pri zdravem mozgu, oliti pameti pred simi pajdaši i pajdašicami i pred bogom Bakušom, ocem vina, da bum ostal za sve vjeke vjeran pajdaš oliti pajdašica ovoj vinskoj kaplici, kak i masnoj maritnskoj guski. Tako mi pomogao bog Bakuš. krstitelj vinski, sveti Martin i podrumar vinski, sveti Vincek. Amen!
Nakon zvonjave miništranta vodi se dijalog između biškupa i mošta, a među prisutnima, po naputku biškupa, odabiru se dobro stojeći kumovi da naš moštek, siromak ne bi ostal. Ceremonija krštenja se nastavlja, a dijalozi se prekidaju poznatim zagorskim pjesmama kao šo su: Išel bum v kleticu, Koliko kaplic, tolko let, Pijmo braćo vince, voda naj stoji.
Poslje pjesme: Još ni jedan Zagorec nije prodal vina, biškup se još jednom obraća nazočnima:
Preštimni pajdaši i pajdašice, dragi vinski brati i sestre, mot je prekršten. S dobrim tekom jedite i vsega se vžite. Od mužike vuha napasite, za tanc noge nabrusite.
Nakon zdravice, vesela družina pjeva:
Prešel je prešel sveti Martin,
on ga je krstil,
jas ga bum pil.
Povijest , baština i kultura Krapinsko-zagorske županije, Krapina 2007. godna
